субота, 27. септембар 2014.

Jesenje veče


Antun Gustav Matoš:

JESENJE VEČE

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj;sunce u ranama
Mre i motri,kako mrke bivaju
Vrbe,crneći se crnim vranama.

Sve je mračno,hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste,dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.


Нема коментара:

Постави коментар