Antun Gustav Matoš:
JESENJE VEČE
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj;sunce u ranama
Mre i motri,kako mrke bivaju
Vrbe,crneći se crnim vranama.
Sve je mračno,hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste,dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.
Нема коментара:
Постави коментар