"Samo je ona znala uzeti zoru u ruke i rasporediti je po svim dijelovima ove sobe. Kakve je samo slike radila od prvih zraka sunca koje se bojažljivo prikradalo i padalo po jastuku. Premalo je života da bi tako još netko mogao rasporediti moj život na male sretne kockice koje uvijek padaju na šesticu. Ali sve si mislim. Izgubljeni se ponekad nađu samo ako se uvijek sjećaju." (Ž.Krznarić)
Нема коментара:
Постави коментар