"Dao sam joj sve što nisam našao u životu,a bez čega ne mogu.Čak se i umanjujem pred njom,da bi ona bila veća...Moje želje su bile maglovite i rasute,sad su sakupljene u jednom imenu,u jednom liku,stvarnijem i ljepšem od mašte.Njoj priznajem sve što ja nisam,a opet ništa ne gubim,odričući se.Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom,značajan sam pred svojom tvorevinom,vrednijom od njih.Nespokojan pred nesigurnošću svega,siguran sam pred ljubavlju,koja se stvara sama iz sebe,jer je potreba,pretvorena u osjećanje." (M.Selimović)
Нема коментара:
Постави коментар